Julijana7

petak, 31.12.2010.

Ljubi me kakav jesi

Sjeti se da sam ja tvoj Bog...
tvoj Gospodin... tvoj Spasitelj...
tvoj Učitelj... tvoj Brat...tvoj Prijatelj...
Ako vjeruješ u mene,
uvijek živim s tobom i ljubim te...
Ljubi me kakav jesi...ostalo prepusti meni.
Poznam tvoju bijedu, tvoju muku i patnju tvoje duše, slabost i bolest tvoga tijela, tvoju prostotu i tvoje grijehe,
pa ipak ti kažem: „Daj mi tvoje srce, ljubi me kakav jesi...“
Ako čekaš da budeš anđeo, da se prepustiš mojoj ljubavi,
nećeš me nikada ljubiti.
Ma koliko bio slab u vršenju svojih dužnosti i kreposti
i uvijek iznova upadao u grijehe koje ne bi želio učiniti,
ne dopuštam ti da me ne ljubiš.

Ljubi me kakav jesi...
U svim časovima, u bilo kakvoj situaciji u kojoj se nađeš,
u revnosti ili u mlakosti, u vjernosti ili nevjernosti,
ljubi me kakav jesi.
Želim ljubav tvog siromašnog srca.
Ako čekaš da budeš savršen, nećeš me ljubiti nikada.

Gle! Zar ja ne bih mogao sasvim lako učiniti
od svakog zrna pijeska jednog serafina koji sja čistoćom,
plemenitošću i ljubavlju?
Nisam li ja Svemogući i ako mi se sviđa
odreći se svih tih mogućih divnih bića
i izabrati siromašnu ljubav tvoga srca, umjesto njihove,
nisam li ja gospodar svoje ljubavi?

Dijete moje, dopusti mi da te ljubim,
jer želim tvoje srce.
Doista ga želim s vremenom preobraziti,
ali za sada te želim takvoga kakav jesi i žudim da ti isto to učiniš.

Želim vidjeti kako iz dubine tvog srca uzlazi ljubav.
ljubim u tebi i samu tvoju slabost,
ljubim tvoju siromašnu i jadnu ljubav,
želim da se diže iz najdublje dubine tvog bića trajni vapaj:
„Isuse, ljubim Te...!“

Jedino što tražim jest pjesma ljubavi tvoga srca,
ne trebam tvoje znanje ili tvoj talenat.
Jedino što mi je važno jest vidjeti te kako živiš ljubeći.

Ne tražim tvoje kreposti.
Kada bih to činio, pomagao bih tvoju slabost i hranio tvoju sebičnost,
zato se ne brini za to.
Mogao sam te odrediti za velike stvari,
ali tada ne bi bio korisni sluga;
ljubim te makar tek malo imaš ,
jer sam te stvorio za ljubav.

Danas stojim pred vratima tvoga srca kao siromah koji prosi.
Ja sam Kralj kraljeva!
Tražim i nadam se, požuri se i otvori mi.
Ne mari za svoju bijedu;
kada bi savršeno poznavao svoju neimaštinu, umro bi od boli.
Ono što bi mi ranilo srce bilo bi sumnja u mene i otpad od vjere.

Želim da svakog sata dana i noći misliš na mene,
želim da činiš, pa i najneznatniji čin, samo iz ljubavi.
Računam na tebe, da me ljubiš i da me slaviš.
Ne budi zabrinut što nemaš kreposti, dat ću ti svoje.
Kada budeš trpio, dat ću ti snagu.
Daj mi svoju ljubav i naučit ću te da ljubiš još više,
sve dotle dokle nisi nikada ni sanjao...
Ali, sjeti se, ljubi me kakav jesi.

Predao sam te svojoj Majci,
ostani posve u njezinom Prečistom Srcu, ma što se dogodilo...
Ne očekuj da postaneš svet, da bi se predao ljubavi;
tada me nikada ne bi ljubio...

Ljubi me kakav jesi.

(Iz knjige Hraniš nas kruhom suza)



Susreo sam Isusa

Mladi Marko dobio je u školi zadaću pod naslovom: ''Susreo sam Isusa''.
Nakon što je završio i pročitao napisano pred razredom, vratio se kući s riječima:''Oborio sam ih s nogu.
Ovo je najbolje što sam ikada napisao.'' Na žalost, bilo je to i zadnje. Marko je poginuo nakon tjedan dana.

Njegovi roditelji zatražili su i dobili od škole njegov posljednji rad. Kada su vidjeli o čemu se radi, utješeni su kopije njegovog uratka poslali svojoj rodbini.

MARKOV ESEJ:

Na mjestu između sna i jave, našao sam se u jednoj sobi. Nije bilo namještaja, samo je jedan zid bio prekriven ladicama na kojima su bile kartice, onakvim ladicama kakve se koriste u knjižnicama i na kojima po abecednom redu pišu imena autora, djela itd. No, natpisi su bili vrlo različiti na ovim ladicama koje su sezale od poda do plafona i protezale se u nepreglednom nizu na lijevu i desnu stranu.

Prva ladica koja mi je privukla pažnju, kada sam prišao tom zidu,
imala je naslov: ''Djevojke koje su mi se sviđale''.
Otvorio sam je i počeo listati među karticama.
Brzo sam je zatvorio, zgranut spoznajom da prepoznajem
sva imena ispisana na njima.
I tada, bez da mi je itko rekao, shvatio sam gdje se nalazim.
Ova beživotna soba ispunjena kartotekom bila je katalog mojeg života.
Tu je bio upisan svaki trenutak mog života, veliki i mali,
toliko detaljno da to ni moje pamćenje nije obuhvaćalo.

Čuđenje, znatiželja, pa i užas pomješali su se u meni kada sam ih počeo nasumce otvarati i istraživati sadržaj. Neke su sadržavale radost i drage uspomene;
druge osjećaj stida i kajanja, tako intenzivno, da sam se okrenuo,
bojeći se da netko preko ramena ne vidi ono što piše.
Ladica s naslovom ''Prijatelji'' bila je do one s naslovom ''Prijatelji koje sam izdao''.

Naslovi su bili nanizani od svakodnevnog, zemaljskog, prema nadnaravnom – ''Knjige koje sam pročitao'', ''Laži koje sam izrekao'', ''Utjeha koju sam pružio'',
''Šale kojima sam se smijao''.
Neke su bile smiješno izravne:''Ono što sam vikao na bracu''.
Drugima se i nisam mogao smijati: ''Ono što sam radio u srdžbi'',
''Ono što sam prigovarao roditeljima iza njihovih leđa''.
Moje iznenađenje sadržajem nije prestajalo.
Često je bilo više kartica nego što sam očekivao, a katkada manje nego li sam se nadao. Bio sam zapanjen i zatrpan količinom događaju iz života koji sam živio.

Je li moguće da sam u nekoliko proteklih godina svog života imao vremena popuniti svaku od ovih tisuća ili čak milijuna kartica?
Međutim, svaka karta je potvrđivala da jesam.
Svaka je bila ispisana mojim vlastitim rukopisom.
Kada sam izvukao ladicu s natpisom ''TV emisije koje sam gledao'',
primjetio sam da je ta ladica bila pretrpana gusto naguranim karticama
i činila se beskrajno duga. Zatvorio sam je posramljen, ne toliko
zbog kvalitete emisija koje sam gledao, već zbog toliko uzalud potrošenog vremena.
Kada sam došao do natpisa ''Požudne maštarije'', smrznuo sam se.
Zavirio sam u nju jedva je odškrinuvši, bez želje da vidim koliko je duga
i izvukao jednu od kartica. Zgrozio sam se vidjevši detaljnost kartice i smučilo mi se kad sam shvatio da su i takvi trenuci zapisani.
Obuzeo me gotovo životinjski bijes. Svijest mi je obuzela samo jedna misao:
Nitko ne smije vidjeti ove kartice! Nitko ne smije vidjeti ovu sobu!
Moram je uništiti! U ludilu sam istrgnuo tu ladicu.
Sada nije važna njezina veličina. Morao sam je isprazniti i spaliti kartice!
Ali kada sam htio istresti kartice, nijedna nije mogla ispasti van.
Očajno, izvukao sam jednu karticu i pokušao je poderati,
no shvatio sam da ne mogu, jer je bila tvrđa od čelika.
Poražen i potpuno bespomoćan, vratio sam ladicu na njezino mjesto.
Čela naslonjenog na zid ispustio sam dug, samosažaljiv uzdah.
I, tada sam ga ugledao. Naslov ''Ljudi za koje sam molio''.
Ručka na toj ladici bila je sjajnija nego na ostalima, možda nikada upotrebljavana. Povukao sam je i mala ladica, duga jedva desetak centimetara ostala mi je u ruci,
a u njoj tek nekoliko kartica.
Tada sam zaplakao, jecajima tako dubokim da su me boljeli i cijeloga me potresali. Pao sam na koljena i plakao, od stida, golemog stida zbog svega ovoga. Police su se vrtjele oko mene, u mojim suznim očima. Nitko nikad, nikad, ne smije saznati o ovoj sobi! Moram je zaključati i sakriti ključ!

Ali kada sam obrisao suze, vidio sam Njega.
Ali ne! Ne On! Ne ovdje! Bilo tko, samo ne Isus!
Bespomoćno sam gledao kako otvara ladice i čita sadržaj.
Nisam mogao podnijeti da vidim njegovu reakciju na sve ono što je ovdje pisalo.
U pojedinim trenucima mogao sam vidjeti njegovo lice.
Vidio sam tugu, dublju nego što je moja vlastita.
Izgledalo je kao da ga nešto vodi baš do najgorih ladica –
zašto je morao pročitati baš svaku?

Konačno, okrenuo se i pogledao me s drugog kraja sobe,
sa dubokom tugom u očima. Spustio sam glavu, pokrio lice rukama
i ponovno gorko zaplakao. Došao je do mene i zagrlio me.
Mogao je reći toliko toga, ali nije rekao niti riječi. Samo je zaplakao sa mnom.
Tada je otišao natrag prema zidu.
Počevši od početka sobe, uzimao je jednu po jednu ladicu i na svakoj kartici ispisao svoje ime preko mojega.
''Ne!'', povikao sam i pokušao istrgnuti karticu iz njegove ruke.
Njegovo ime ne smije biti na ovim karticama!
Ali bilo je tamo, ispisano crvenom, bogato crvenom, tako tamnom, tako živom...
Isusovo ime, krvlju Njegovom ispisano, pokrilo je moje.
Nježno mi je uzeo karticu. Tužno se nasmješio i nastavio s poslom.
Nikada neću shvatiti kako je to uspio tako brzo dovršiti, ali uskoro je zatvorio i posljednju ladicu s ispravljenim karticama i vratio se k meni.
Prebacio mi je ruku preko ramena i rekao:''Svršeno je.''
Ustao sam i On me izveo iz sobe. Nije bilo ključa na tim vratima.
Trebalo je ispisati još kartica.
''Sve mogu u Kristu, koji me jača.'' – Fil.4,13


Silan Bog

Četvrt sata s Isusom

Nije potrebno puno znati da bi mi se svidjelo -
dosta mi je da me žarko ljubiš.
Ovdje govori jednostavno sa mnom
kao što bi razgovarao s najboljim prijateljem.

Moraš li me za nekoga nešto moliti?

Reci mi njegovo ime i reci mi zatim što želiš da sada za njega učinim.
Traži puno, ne oklijevaj moliti.
Govori mi jednostavno i ispravno o siromašnima koje želiš utješiti,
o bolesnima koje vidiš da trpe,
o zalutalima koje veoma želiš da se vrate na pravi put.
Reci mi za sve barem riječ.

A za sebe, ne trebaš li za sebe neku milost?

Napravi mi, ako to želiš listu sa svime što trebaš i dođi,
čitaj je u mojoj prisutnosti.
Reci mi otvoreno – možda si ponosan, sebičan, nestalan, nemaran...
i moli me tada da ti dođem u pomoć kod malo ili puno nastojanja,
koja činiš da se toga oslobodiš.
Ne stidi se! Ima mnogo pravednih,
puno svetih u nebu koji su imali točno iste pogreške.
Ali oni su molili ponizno i malo po malo uviđali da su od toga slobodni.
I ne oklijevaj moliti za zdravlje,
kao i za sretan ishod tvojih poslova, radnji ili studija.
Sve ti to mogu dati i dajem ti.
Ja želim da me za to moliš sve dok se ne usmjeruje
protiv tvoje svetosti, nego je odobrava i potpomaže.
Što trebaš upravo danas? Što mogu za tebe učiniti?
Kad bi znao koliko želim da ti pomognem!

Nosiš li upravo neki plan u sebi?

Iznesi mi ga. Što te zaokuplja? Što misliš? Što želiš?
Što mogu učiniti za tvog brata, što za tvoju sestru,
tvoje prijatelje, tvoju obitelj, tvoje poglavare?
Što želiš ti za njih napraviti?
A što se mene tiče: nemaš li želju da se ja proslavim?
Ne želiš li svojim prijateljima moći učiniti nešto dobro,
koje možda veoma ljubiš, a koji međutim žive,
a da ne misle na mene?
Reci mi: što danas osobito pobuđuje tvoju pozornost?
Što želiš sasvim čeznutljivo? Kojim sredstvima raspolažeš da to dobiješ?
Reci mi kad ti ne uspije namjera i ja ću ti navesti razloge za neuspjeh.
Ne želiš li me zadobiti za sebe?
Ja sam gospodar nad srcima
i s blagom silom nosim ih tamo gdje mi se sviđa,
a da ne ograničavam njihovu slobodu.


Osjećaš li se možda tužnim ili loše volje?

Ispripovijedi mi u svim pojedinostima što te čini tužnim.
Tko te je ranio?
Tko je uvrijedio tvoju osobnu ljubav?
Tko te je prezreo?
Sve mi priopći i uskoro ćeš tako daleko doći da mi kažeš
da po mom primjeru sve opraštaš i sve zaboravljaš.
Kao nagradu dobit ćeš moj utješiteljski blagoslov.
Bojiš li se možda?
Osjećaš li u svojoj duši onu neodređenu sjetu
koja je doduše neopravdana,
ali ipak ti ne prestaje razdirati srce?
Baci se u ruke moje providnosti.
Ja sam uz tebe, na tvojoj strani.
Vidim sve, čujem sve i nijednog trenutka te ne ostavljam na cjedilu.
Osjećaš li odbojnost kod ljudi koji su te prije voljeli,
koji su te sada zaboravili i udaljili se od tebe,
a da im za to nisi dao ni najmanjeg povoda?
Moli za njih i ja ću ih vratiti na tvoju stranu,
ako ne postaju zaprekom za tvoje posvećenje.

Nemaš li mi možda priopćiti neku radost?

Zašto mi ne dopuštaš da u tom sudjelujem,
budući da sam tvoj prijatelj?
Pripovijedi mi što je kod zadnjeg posjeta kod mene
utješilo tvoje srce i dovelo do smijeha.
Možda si dobio ugodna iznenađenja;
možda si dobio sretne vijesti, pismo, znak naklonosti;
možda si prevladao neku poteškoću,
izišao iz bezizlaznog položaja.
Sve je to moje djelo.
Trebaš mi jednostavno reći:
Hvala Bože moj!

Ne želiš li mi ništa obećati?

Čitam u dubini tvog srca.
Ljude čovjek može lako razočarati, ali Boga ne.
Govori mi sasvim iskreno.
Jesi li čvrsto odlučio ne izlagati se više onoj prigodi za grijeh,
odreći se onog predmeta koji ti škodi,
ne čitati više onu knjigu koja nadražuje tvoju fantaziju,
ne saobraćati više s onim čovjekom koji uznemiruje mir tvoje duše?
Hoćeš li opet biti blag, ljubazan i mio prema onom čovjeku
kojeg si do danas smatrao neprijateljem, jer se ogriješio o tebe?

Sada dobro. Vrati se opet svojim uobičajenim poslovima,
svome radu, svojoj obitelji, svome studiju.
Ali ne zaboravi četvrt sata koji smo oboje ovdje proveli.
Sačuvaj, koliko možeš,
šutnju, skromnost, nutarnju sabranost, ljubav prema bližnjemu.
Ljubi moju Majku, koja je i tvoja.
I vrati se opet sa srcem koje je još više ispunjeno ljubavlju
i koje je još više predano mome Duhu.
Tada ćeš pronaći u mome srcu svaki dan
novu ljubav, nova dobročinstva, nove utjehe.

Poticaji Sv.Antuna Marije Clareta




Svima vama dragim ljudima koji ste ponekad svraćali ovamo
želim iz srca sretnu i u svemu blagoslovljenu 2011.
i svaku slijedeću godinu,
srca neka vam uvijek budu puna radosti, mira, ljubavi, svjetla i dobrote!
Želim vam da svaki dan sa zahvalnošću
možete vidjeti koliko ste i lijepoga doživjeli,
da biste primjetili da i ovaj svijet često može biti lijep.
Ne uvijek, ali ipak često, ako to uspijemo vidjeti,
a to možemo ako su nam srca otvorena
za dobro, ljubav, svjetlost...



Na kraju godine većina nas radi rezime prošle godine
i donosimo nove odluke...
Dani mi prebrzo prolaze i premalo vremena sam provodila
s onima koji su mi najdraži.
Obveza uvijek ima i moramo se s njima nositi,
ali u novoj uistinu želim promjeniti dosta toga
i s onima koji su mi najdragocjeniji
provoditi mnogo više vremena i biti bolja.

Ovaj blog ostaje kao trag jednog perioda života-
dolutala sam ovamo slučajno,
u jednom periodu života
kad sam se osjećala vrlo usamljena - radila sam doma
i nedostajalo mi je druženje s ljudima.
Slučajni klik na jedan link donio mi je obilje snova, nade,
lijepih trenutaka druženja s ljudima
koji slično osjećaju i razmišljaju.

Ali, ovaj ipak nestvarni svijet je nešto
što često nema baš puno veze sa stvarnim životom.
Tu ponekad bježimo od osamljenosti,
neki od nas otvore dušu ovdje,
neki su ovdje nešto što u stvarnom životu nikad nisu,
za njih je ovo bijeg od stvarnosti koja ih svojom težinom guši,
pa su u ovome svijetu netko drugi, sasvim drugačiji...

Osim tempa koji me guši i kronične nestašice vremena,
u mom je stvarnom životu većinom ok.
Nikada ne možemo imati sve,
ali možemo biti sretni s toliko toga što nam je darovano.

Neću brisati postove,
ali odlazim iz blogosfere,
i svima nam želim da u stvarnom životu živimo ispunjeno,
da znamo živjeti na radost ljudima oko sebe,
činiti dobro, ljubiti, prihvaćati mirno sve što nam život donese,
biti dobri ljudi, osobito dobri u svojim obiteljima
i s ljudima koji nas trebaju.

Ostajte mi sretni!

- 18:28 - Komentari (22) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.11.2010.

Krist Kralj

Molitva uskrslom Kristu Kralju



Gospodine Isuse Kriste uskrsnuli! Kralju, Pobjedniče, Bože moj!
Ti si tu, preda mnom. Vjerujem u to.
I klanjam ti se. Jer ja sam tvoj učenik.
Ti si me izabrao i pozvao da budem s tobom.
I sada dolaziš da me utvrdiš u vjeri.
Ispuni moju dušu svojim svjetlom, svojom ljubavlju,
svojom proslavljenom radošću.
Gospodine, daruj i meni milost da čujem tvoj glas
dok govoriš: »Mir vama!« i širiš ruke
i pokazuješ svoje proslavljene rane.
Rane koje su pobijedile grijeh i smrt, tamu i strah.
Rane koje donose radost i mir.
O kad bi i meni bilo dano da te očima mogu vidjeti!
Daj mojoj duši vjeru da prepozna tvoj lik!

Gospodine Isuse, ti si Kralj!
Želim zajedno s apostolom Tomom priznati i ispovjediti:
Ti si moj Gospodin i moj Bog.
Ti si vječni Kralj koji vlada nad svim svjetovima
i nad svim vremenima i svim prostorima.
Ti s Ocem i Duhom kraljuješ od početka i uvijek.
Ti si jedini i pravi Gospodar ovog bogatstva
koje otkrivam u sebi i oko sebe.
Ti jedini možeš dostojno kraljevati ovim čudesnim prostranstvima,
dragim kamenjem i uzvišenim snagama
koje si postavio u mene – za sebe.
Ti, Kralju i Bože moj, jedini do kraja poznaješ moje biće.
Ti znaš moju dušu, svaki njezin treptaj i uzdah, svu vatru i žar.
Ti čuješ svaki kucaj mojega srca, ti vidiš svaki cvijetak u mojem vrtu
i svaku prelomljenu travku, ti znaš svaki korak mojeg života.

Ne, Bože moj, sada te ne molim za lijepu riječ ili stih ili pjesmu.
Sad te molim za nešto sasvim uzvišeno i sveto, sasvim slabo i ranjeno.
Molim te za čovjeka. Molim te za jedan tvoj poljubac svijetu,
majušni pupoljak tvoje ljubavi.
Molim te za tvoje stvorenje kojemu si dao vječnu dušu
i pozivaš ga k sebi.
Molim te za sebe. Molim te za malo dijete koje želi biti sasvim tvoje.
I koje zna da je ta želja tvoj dar, Bože moj.
Neka ovo bude moja molitva tebi, Bože moj!

Gospodine Isuse uskrsli i proslavljeni! Vječni Kralju!
Naloži i meni da zajedno s ostalim Tvojim učenicima uziđem na goru.
Da te i moj duh ondje ugleda i pokloni ti se.

Klanjam ti se, Kralju, i zahvaljujem ti.
Darujem ti se i hvalim te. Poklanjam ti iznova svu svoju prošlost.
Onu koju znam i onu koja mi je nepoznata.
I onako je više tvoja negoli moja.
Moji su moji grijesi i tolike slabosti.
A tvoji su oni brojni darovi, veliki i mali,
svi oni nebeski dragulji koje nosim u duši,
svi talenti koje si mi povjerio, sav žar ljubavi u mojemu srcu,
svaka kap tvoje dobrote koju si po mojim rukama izlio drugim dušama.
Hvala ti! I oprosti mi sve moje nevjere i sumnje.
Oduzmi od mene svaki plamen koji nije Tvoj i koji me ne vodi k Tebi.
I daj da ti vjerujem sasvim!

Isuse Kralju! Dopusti mi da i ja za tren sjednem na vrhuncu,
da otpočinem blizu neba obasjan suncem.
Daruj mojoj duši milost da te vidi kako nam se približavaš.
Zato što želiš utvrditi, ojačati i sačuvati našu vjeru.
I da te čujem dok govoriš: »Dana mi je sva vlast nebeska i zemaljska.
Zato idite i učinite sve narode mojim učenicima!
Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!
Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio!«
Ti si s nama u sve dane do svršetka svijeta.
Isuse, Ti si Kralj! Upiši ove riječi u dno mojega srca!
Učini da neprestano odzvanjaju u mojoj pameti!
Ti si sa mnom!
O kad bi mi bilo dano da te svaki dan mogu vidjeti
kako me zoveš i šalješ!

Isuse Kriste Kralju!
Moja je želja da te promatram kako stojiš slavan i veličanstven,
uskrsnuli i proslavljeni, Kralj i Pobjednik. I pred tobom cijeli svijet.
Ti si vječni Kralj. Ti gledaš površinu cijele kugle zemaljske punu ljudi.

O kako želim promatrati te kako gledaš sve ljude,
cijele zemlje, svih kontinenata: one u najvećim gradovima,
na najnaprednijem stupnju zemaljske civilizacije,
u visokim neboderima, u bogatim stanovima, uredima i radionicama.
I one što još žive posve blizu s prirodom,
koji od svega siromaštva imaju neku kolibu i premalo hrane.
Ti poznaješ one koji su svojim umom prodrli u najdublje tajne svemira.
I one koji sve svoje dane moraju utrošiti u mučan rad
da bi omogućili život sebi i djeci svojoj.
Ti gledaš one koji su pri kraju svojega zemaljskog vijeka
i puni iskustava očekuju posljednju i najsigurniju ovozemnu stvarnost.
I one koji veselih očiju, oduševljeno,
svim srcem žude za životom jer su tek na početku.
A znaš i sve one koje su roditelji osudili i prije početka. Sve!
Tako različite po odijelu i po navikama, bijele i crne;
u miru i ratu, žalosne i vesele, zdrave i bolesne,
koji se rađaju i koji umiru…

Ti vidiš svaku dušu i svako srce.
Ti jedini poznaješ svaki plamen od onoga ognja koji si donio na svijet.
Ti jedini znaš sve boli, suze i unutarnje muke,
sve uzdahe slomljenih i skršenih srdaca.
Ti jedini znaš sva progonstva, nepravde i tlačenja.
Ti sada stojiš i promatraš i pozivaš
i darivaš i krijepiš i čuvaš i iscjeljuješ…
Ti dolaziš da doneseš svjetlo na svijet, da posvjedočiš za istinu. Neprestano dolaziš.
Sada dolaziš ustanoviti Božje kraljevstvo, nebesko kraljevstvo,
tvoje kraljevstvo, kraljevstvo vječnosti
koje obuhvaća i nadilazi sve zemaljsko.
Gdje si ti, tu je i kraljevstvo.
Jer ti si Kralj, Isuse!

O koliko želim vidjeti te kako stojiš pred čitavim čovječanstvom
i naviještaš svima: »Blizu je kraljevstvo nebesko!«
O kako želim čuti kako svečano proglašavaš:
»Dana mi je sva vlast!« i šalješ: »Idite i propovijedajte!«
i pozivaš ustrajno: »Dođite k meni svi! I naći ćete spokoj!«…
Prihvatite moje kraljevstvo!
Dođite u moju Crkvu! Nastanite se u mojemu srcu! I naći ćete.
Naći ćete sve što tražite.
Naći ćete kraljestvo, a sve ostalo bit će vam nadodano.
Mjera obilna, natresena.
Ti bez prestanka naviještaš Očevu slavu, Isuse Kralju!



Želim te promatrati kako svakoj duši upućuješ svoj poziv.
Kako strpljivo kucaš na vrata svakoga srca. I čekaš.
Jer prvi ti sâm vjeruješ da će ti se otvoriti.
A ti toliko poštuješ i ljubiš to srce.
Ti sam izvor si njegova neprocjenjiva dostojanstva,
slobode i vječne vrijednosti.
Osobito te želim vidjeti kako stojiš kao Kralj i Tješitelj
ispred tolikih milih i dragih duša koje su mi već poznate
na mojem životnom putu i koje su mi toliko dobra učinile.
I uz one za koje vidim da te još uopće nisu upoznale.
Želim te vidjeti pred srcima onih koji se smatraju vladarima.
I onih koji imaju velike odgovornosti u svijetu i zemaljskom poretku.
A ponajviše uz one kojima su najpotrebniji tvoja utjeha i tvoje milosrđe.

Želim te prepoznati kako posred Crkve sjediš na prijestolju i kraljuješ.
Ti si Gospodar cijeloga svijeta i odabireš sebi službenike.
Pozivaš i okupljaš svoje učenike, svoje kršćane.
I govoriš im: »Ako mi tko hoće služiti, neka me slijedi!«
Ti jedini znaš do kraja poštovati ljudsku slobodu i dostojanstvo.
Ti jedini možeš osmisliti i ispuniti ljudski život.

O kakav li si ti Kralj!
Pozivaš svoje sluge da budu tvoji prijatelji,
da idu tvojim putem, a ti si i put i cilj.
Zoveš ih da žive onako kako ti živiš,
da uživaju tvoja dobra i sudjeluju u tvojem bogatstvu i slavi.
Štoviše, da kraljuju zajedno s tobom u tvojim dvorima.
O kakav li si ti to Učitelj koji se posvema objavljuje svojim učenicima!

Ti si istina i život.
Ti si Bog koji se daruje svojima isto onako kako se Otac daruje tebi.
I daješ svojim apostolima isto poslanje koje ti od Oca primaš:
da objavljujemo tajne Očeva srca; svim narodima, svim ljudima,
svakoj zajednici i svakoj osobi, u svakom staležu i na svakom položaju.

Kako želim čuti Tvoj glas dok nam govoriš i šalješ nas,
daješ nam svoje poslanje!
Nalažeš nam da nastojimo svakoj duši biti na pomoć
i da pokazujemo nebeske vrijednosti.
Da krstimo i vodimo ih k sakramentima.
Da učimo ono što si nam ti zapovjedio.
Da propovijedamo isto ono
što si i ti propovijedao o nebeskome kraljevstvu.
Riječju i životom. Da sami dolazimo i sve njih vodimo k tebi.

Isuse Kralju! Ti znaš kako žarko želim i molim
da mojemu srcu objaviš tajnu svojega kraljevstva!
Kakav si ti Kralj?
Želim i molim te da iznutra upoznam tu tajnu
koju si ti od Oca čuo jer je u njegovu srcu odvijeka skrivena
i samo je ti možeš objaviti onomu komu Ti hoćeš.

Želim vidjeti tvoju kraljevsku krunu.
Kakva je to kruna na tvojoj glavi?
Ti si trnjem okrunjen, krunom od trnja
koje je ispunjeno otrovom naših grijeha i nanosi ti bol.
Moćno žezlo u tvojim rukama ja vidim samo kao običnu trsku,
napuknutu trsku koju ti nećeš prelomiti.
Mi te udaramo, pljujemo po tebi, rugamo ti se, preziremo te,
ne razumijemo te, ne vjerujemo ti…
A ti praštaš, ljubiš, spasavaš.
Onda kad si na sebe primio plašt najveće patnje,
koji je potvrdio tvoju najveću ljubav,
tada si se priznao kraljem.

O kad bi moja ljubav prema tebi, Kralju moj, bila duboka i trajna!
Onakva kakvu ti hoćeš.
Ja vjerujem da ti to možeš dati. Samo ti.
Stoga klečim pred tobom, pred tvojim križem,
kojim si iskazao ljubav do vrhunca,
kojim si zauvijek pobijedio i ispunio svoje mesijansko poslanje.
Pred križem sam zajedno s tvojom Majkom koju si mi darovao
i s Ivanom koji je imao snage ostati s tobom do kraja žrtve,
jer si ga ti osobito ljubio.

Daruj i meni, a sve po svojoj dobroti i svojim neizmjernim zaslugama,
takvu posebnu milost da tebe slijedim, i ljubim do kraja,
podnoseći svaku nepravdu, svaku porugu i sve siromaštvo,
u zbilji, kao i srcem, samo da bolje služim tebi
i u većoj mjeri tebe proslavim!
Daruj mi pravu ljubav prema križu!

Vječni Gospodaru svih stvari! Budi kralj mojega srca! Sasvim!
Daruj mi milost da potpuno pripadam tebi
i da cijelom dušom osjetim da sam s tobom, Isuse Kralju!

Ne usuđujem se niti reći: »Volim te!«, ali vjerujem da Ti znaš.

I molim te, Isuse, daj da te ljubim!



Prema Duhovnim vježbama sv. Ignacija





- 08:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2010  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (6)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (8)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (7)
Prosinac 2008 (7)
Studeni 2008 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Recept za ljepši dan:

Životni stav

  • Bože, daj mi snage
    da na dobro mijenjam
    sve ono što mogu promijeniti,
    strpljenja da podnosim
    ono što ne mogu promijeniti
    i mudrosti da razlikujem
    jedno i drugo.

Preporučene knjige:

  • Jack Canfield & Mark V. Hansen:
    Melem za dušu, dio 1.

    Andrew Matthews
    Slijedi svoje srce
    Biti sretan tinejdžer -

    izvrsne knjige - preporučam svima da ih nabave za djecu, a i sebe!
    Naklada Stanek


    Jorge Bucay:
    Voljeti se otvorenih očiju
    Ispričat ću ti priču

    Tomislav Ivančić:
    Susret sa živim Bogom
    Molitva koja liječi
    Tako je malo potrebno
    Za bolji svijet

    Anselm Grün:
    50 anđela za dušu
    50 anđela za godinu

    Og Mandino: Izbor
    Zadatak: Uspjeh!
    Najveće čudo nasvijetu

    Richard Carlson: Ne mari za male stvari u domu svom
    Ne mari za male stvari u ljubavi

    Gary Chapman:
    Pet jezika ljubavi

    Anne Morrow Lindbergh:
    Dar od mora

    Mirjana Krizmanić:
    Tkanje života

Uvijek ste dobro došli svi, ostavili trag ili samo prošli odavde...